Historija grada Bijeljine

 

Bijeljina se prvi put pominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazio srednjovjekovni put koji je isao za Macvu, Mitrovicu i Hok. Franjovacki samostan Svete Marije, u poljima, u okolini Bijeljine spominje se 1514. god. Tom razdoblju pripadaju trinaest stecaka, od kojih su dva dekorisana, a na cetiri se nalaze fragmentarno citljivi napisi. U zaseoku Mitrovicima, selo Gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalaze se tri stecka, od kojih jedan ukrasen motivima biljne stilizacije i predstavom zivotinje i prenijet na zgradu dragaljevacke osnovne Skole. U tursko doba, zupa Bijeljine pripada nahiji Koraj. Kao sjediste kadiluka pominje se 1634 godine. Za razdoblja austrijske okupacije i u ratu 1876. godine, grad je veoma nastradao.

Od islamskih sakralnih objekata, posebno se istice Sultan-Sulejmanova ili Atik-dzamija, zanimljiva po tome sto njen minaret ima dva serefeta. Sagradjena je na temeljima starije, prije 1566. godine sagradjene istoimene dzamije, koja je bila tesko ostecena u napadu austrijske vojske 1716. godine i sve do 1739. godine je koristena kao crkva. Nakon obnove, 1893. godine spada medju ljepse i prostranije sakralne islamske gradjevine u BiH. Muhamed Nedzihi-Pasina dzamija sagradjena je 1839/1840. Manje objekat sa drvenim minaretom, Salihbegovica dzamija, potice iz 1875/76 godine. Hrpica dzamija ima kameni minaret. Pravoslavni manastir sa crkvom Svete Trojice, nalazi se na izvoru rjecice Tavne, 18 km od Bijeljine. Prvi put se pominje 1548. godine. Bijeljina jedan od ljepsih i najbogatijih gradova Bosne i Hercegovine. Kao plodan ravnicarksi grad cini jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom. Prepoznatljiva je po prostranom centralnom trgu, ciju ljepotu uvecava prijatan ambijent Gradskog parka. Bogati fond Narodne biblioteke, osnovane 1932. godine, cini oko 100.000 naslova. Muzej Semberije osnovan je 1970. godine sa posebnim osvrtom na bogata arheoloska nalazista na tlu Semberije.Cuvena je ljekovita banja Dvorovi, u selu Dvorovi, 6 km od Bijeljine.

U sklopu ljecilista izgradjen je i otvoreni bazen, olimpijskih razmjera koji se puni termalnom i pitkom vodom. Termalna voda banje Dvorovi, cija je temeperatura visa od 38 stepeni C, tretira se kao hipertermalna voda i pomaze u ljecenju raznih koznih oboljenja, nekih oblika ekcema i postreumatskih stanja. Izvanredne uslove za kupanje i ribolov pruza desna obala Drine, pred njen utok u Savu.

Prema resultatima popisa iz 1991 godine, u opstini Bijeljina je zivjelo ukupno 96.796 stanovnika, od toga 30.007 (31%) Muslimana, 57.110 (59%) Srba i 9.679 (10%) ostalih. Nazalost, Bijeljina je ostala bez svojih dzamija, koje su srusene, od 30.000 Muslimana, danas se procjenjuje da je se u Bijeljinu vratilo nesto vise od 15 posto od prijeratnog muslimanskog stanovnistva. Islamska zajednica je, nakon vise od 10 godina, omogucena da odpocne rekonstrukciju u ratu porusenih vjerskih objekata. Danas je situacija u Bijeljini stabilna, tri vjerske skupine koje su vijekovima zivjele zajedno u miru i medjusobnoj toleranciji, nakon agresije, ponovo su na putu da osiguraju stabilniji zivot u Bijeljini.

Sjeveroistocni cosak Bosne odavno se zove Semberija. Hamdija Kresevljakovic je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanske vojske koji se, kako navodi zvao zemberi (strijelci). Rijec zemberek je perzijskog porijekla i znaci: opruga, spirala. Prema Abdulahu Skaljicu, to je neka vrsta puske ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmansko vrijeme, ne prije prve polovine 16. stoljeca, a smatra se da su u tom kraju zivjeli vojnici janjicari - zemberdzije. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme Osmanskog

Carstva 1634. god. kao sjediste kadiluka. Evlija Celebi ostavio zapis: Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pasin domen (hass) na teritoriju zvornickog sandzaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i zitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet mahala, sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuca, prizemnih i na sprat. U svakoj kuci ima ziva voda. U bascama na hiljade divnih pticijih melodija osvjezavaju ljudsku dusu i okrjepljuje covjecije zdravlje. Od svih dobrih kuca je veliki odzak Alipase Cengica, koji je pokriven rubinskim i crvenim crijepom. To je dobar dvor (...) tako da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdizu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voca koje je na glasu.

Bijeljinsko utvrdjenje sastojalo se od sarampova - hendeka, odnosno rova sa palisadama (parmakluk) oko kamenih objekata: dzamije sultana Sulejmana Drugog i hamama koji je bio kraj dzamije. Osim toga, tu su bile i dvije spahijske kule nastale u 17. stoljecu. Austrijanci su u septembru 1716. god. napali Bijeljinu, ciji su stanovnici pruzili jak otpor. Kako nisu imali tvrdjave, branili su se iz dzamije i hamama koji su bili ozidani od tesanog kamena. Neprijatelj je topovima znatno ostetio obje te zgrade. A jednu je spahijsku kulu lagumom djelomicno razorio, a drugu ostetio. Bijeljina je tada pala pod vlast Austrije, koja je grad napustila tek 1739. godine, poslije jos jednog austro-osmanskog rata. Poslije ponovnog uspostavljanja osmanske vlasti u Bijeljini opet nije bio sagradjen utvrdjeni grad nego je onaj sarampov obnovljen, Takav je sarampov bio i u Janji. Za vrijeme osmanske uprave Bijeljina je bila poznata po velikom broju trgovaca i obrtnika raznih specijalnosti. Godine 1868. Bijeljina je spojena telegrafskom zicom sa Tuzlom i Sarajevom. Bijeljinu je u vrijeme srpsko-osmanskog rata 1876./87. god. opsjedale jedinice srbijanske drinske vojske. Ta drinska vojska (20.000 pripadnika) najprije je zauzela Mali Zvornik i Sakar, a zatim je preko Bujuklica ade presla na ovu stranu i napala Bijeljinu. Zahvaljujuci jakom otporu i dobroj organizaciji Bosnjaka i osmanske vojske, srbijanske jedinice pretrpjele su gubitke i morale su se povuci neobavljena posla.

GEOGRAFIJA

Bijeljina je opstinski centar ravne Semberije i blagog podbrdja Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom zavrsetku Semberije gdje ova ravnica pocinje da prelazi u blago zatalasani brezuljkasti predio pocevsi od brda Obrijez. Prostor opstine Bijeljina zahvata 734 kvadratna kilometra. Opstina Bijeljina se sa juga i zapada granici sa opstinama Brcko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, Teocak,sa sjevera rijekom Savom i Drinom sa istoka; tako da zauzima krajnji sjeveroistok Republike Bosne i Hercegovine.

KLIMATSKI USLOVI:

· Bijeljinu zahvata umjerena kontinentalna klima sa godisnjom osuncanoscu 1800-1900 casova i umjerenom oblacnoscu koja je najveca u januaru, februaru i novembru, a najmanja u junu, julu i septembru. Srednja vrijednost mraznog vazduha iznosi 163 dana i traje od oktobra do aprila. Najvise je padavina u maju i junu, a najmanje u martu i septembru, tako da je prosjecni iznos padavina oko 850 mm/m. U prosjeku snijeg se zadrzava 40 dana godisnje. Srednja julska temperatura iznosi 22 stepena, januarska -1, dok je srednja godisnja temperatura oko 11 stepeni. Relativna vlaznost vazduha iznosi 70-80%.

VODENI TOKOVI:

· Bistrik je vodeni tok koji tece od sela Dvorovi do usca u drugi bijeljinski vodeni tok Dasnicu, malo prije usca u Savu kod uzvisenja Visoc. Bistrik, ustvari predstavlja jedan presuseni rukavac Drine. Druga rijecica u Opstini Bijeljina je Dasnica koja skuplja male potocice iz niskog podbrdja Majevice. Danas su ovi vodeni tokovi kroz ravnicu Semberiju skoro presusili zbog meliorizacije i prosijecanja kanala-Dasnica koja sa dva racvanja ide od Janje do Gornjeg Crnjelova i priblizno oznacava granicu ravne Semberije. Juznom granicom opstine Bijeljina tece rijecica Tavna, i rijeka Janja koja ima duzinu od 57 km, i povrsinu sliva od oko 300 kvadratnih km i protice kroz tri opstine Semberije i Majevice.

GEOLOSKA POSTAVKA

· U geoloskom smislu ravna Semberija je nekada bila dio Panonskog mora (Paratetis) koje je trajalo od pocetka miocena oko 30 miliona godina, i presusilo je u toku ledenih doba. Danasnji izgled ravnice je rezultat rada eolske erozije u toku ledenih doba, i narocito rijecnih naplavina - fluvijalne erozije. Brezuljci su rezultat marinsko-jezerskih sedimenata, za razliku od Majevice koja je flisni Dinarid. U Semberiji koja predstavlja ravnu naplavinu rijeke Drine preovladava plodna crnica i degradirani cernozem, a dijelom i ritske crnice i rijecni nanosi.

KRVAVI BAJRAM SEMBERIJE

Ibadet - Ramazan. Pisem. Misli naviru i svaka bi da udje u ove redove. Boze dragi, da li ce iko uspjeti zapisati sve ove muke sto nevini narod bosnjacki prolazi.

A strah me od nezapisanog. Svijet kao i da ne postoji. Postojimo samo mi, zrtve i zlocinac ili zlocinci, kako se uzme. Pisali su i drugi, i opet nedovoljno. Moramo ponavljati sto cesce. I pamtiti sve. Bio je 30. mart 1992. Negdje iza ponoci, snazna eksplozija razbudi usnuli grad. "Istanbul" sestoro povrijedjenih. 1. aprila 1992. Bijeljina je gorjela. Vrata pakla su otvorena. Djavoli se ljube nad mrtvim tijelima nevinih Bosnjaka, Albanaca i Hrvata. Svi su tu. Biljana i Arkan,Jovanovic, Kicanovic, Novakovic, Mauzer. Elita zlocinaca. Od okupacije Bijeljine naglo je povecan broj oboljelih od koje se umire. Infarkt, otkazali bubrezi i sl. Pilakusa posebno. Iako najopasnije mjesto u gradu, ljudi dolaze da sahrane svoje mrtve. A mjesta sve manje. Cetnici sto otese kuce i stanove u Bogdanovica naselju, pocesto i zapucaju sa balkona i prozora, po dzenazi i haremu. Da prekrate put do otetog, porusise ogradu i nisane u haremu. ...Prodje tako i godina dana od okupacije semberske ljepotice. Do tada jos uvijek uspravni, kao nijemi svjedoci, stajase munare pet dzamija. Iako ranjene sa bezbroj metaka obijesnih bezboznika - stajase i prkosise. Ali ne i za bajram 13 marta 1993. god. Padaju bijeljinske dzamije i najstarija medju njima - Atik - dzamija. Nikad ih nikakva sila nije rusila do ova sada.

To govori sve... ...Tako se jedni dokopase inostranstva, a najveci dio bio bi razmjenjen ili poslat u Tuzlu. Goli, bosi, izgladnjeli, i iscrpljeni bolestima i terorom su tjerani preko minskih polja na Majevici. Ipak, sreca. Tuzla je slobodarska... Jednom zapisah. Bijeljina, to je onaj grad na Drini i nije na Drini, na Savi i nije na Savi. U pitomoj i zelenoj Semberiji. Samo ime asocira na bjelinu, cistotu i djevicansku nevinost. A danas, ruse je satiru. A ona negdje po okolnim mahalama, skrivena ceka. Ljubomorno cuva i njeguje svoje Bijeljince! I bi tako dok bi Bijeljinaca, Bosnjaka. Danas ih nema, ili ih ima za dva autobusa, a mozda ni toliko... ...Niti ima sevdaha i sevdalinki. A opet ko da je tu u oblak pretvoren moj narod bosnjacki i lebdi cist i bijel uz Drinu i Savu, nad svojom Semberijom.

Afan Komsic.

Danas se procjenjuje da je se u Bijeljinu vratilo nesto vise od 15 posto od prijeratnog muslimanskog stanovnistva. Islamska zajednica je, nakon vise od 10 godina, omogucena da odpocne rekonstrukciju u ratu porusenih vjerskih objekata. Danas je situacija u Bijeljini stabilna, tri vjerske skupine koje su vijekovima zivjele zajedno u miru i medjusobnoj toleranciji, nakon agresije, ponovo su na putu da osiguraju stabilniji zivot u Bijeljini.

 

*** Bitte schreiben Sie ins Gästebuch rein!*** Molimo, upisite se u knjigu gostiju!*** Please sign in to the guestbook! ***

Copyright © 2003-2005 by Bijeljina Roller, BiH